Tuča maloletnika – kada je prekršaj, a kada krivično delo?
Tuča maloletnika nije automatski ni prekršaj ni jedno određeno krivično delo. Pravna ocena zavisi od uzrasta svakog učesnika u vreme događaja, mesta sukoba i posledice po javni red, nastalih povreda, pojedinačnih radnji, upotrebe oružja ili drugog predmeta, moguće nužne odbrane i dokaza.
Zato isti opis – „potukli su se“ – može obuhvatiti prekršaj na javnom mestu, laku ili tešku telesnu povredu, učestvovanje u tuči sa teškom posledicom, mašenje opasnim sredstvom, nasilničko ponašanje ili dozvoljeno odbijanje napada. Kvalifikacija se ne izvodi iz naziva policijskog akta, već iz dokazanih činjenica.
Koje činjenice najviše utiču na pravnu kvalifikaciju?
Najvažnije je utvrditi šta je svaki učesnik konkretno uradio i kojim dokazom se to potvrđuje. Sledeće činjenice najčešće menjaju pravni okvir:
Činjenica i mogući pravni značaj
Uzrast u vreme događaja - Dete mlađe od 14 godina nije krivično ni prekršajno odgovorno; za uzrast od 14 do 18 godina važi poseban režim.
Mesto sukoba - Za javnoredski prekršaj i prekršaj nošenja hladnog oružja važan je pojam javnog mesta.
Povrede - Vrsta, težina i mehanizam povrede mogu otvoriti različite krivične kvalifikacije.
Ponašanje pojedinca - Udarac, pridruživanje, zadržavanje, dodavanje predmeta, razdvajanje i samo prisustvo nisu isto.
Predmet - Razlikuju se nošenje, mašenje i stvarna upotreba; važni su svojstva i način korišćenja.
Napad i odbrana - Neophodno odbijanje istovremenog protivpravnog napada može biti nužna odbrana.
Javnoredska posledica - Za nasilničko ponašanje nije dovoljna samo nasilna radnja; traži se i zakonom određena teža posledica.
Dokazi - Snimci, medicina, tragovi, veštačenja, poruke i iskazi ocenjuju se u celini.
Nijedna kolona sama ne daje konačan odgovor. Na primer, pronađen nož ne dokazuje ko ga je nosio, da li je njime mahao, da li ga je upotrebio niti u kom svojstvu je postupao.
Zašto je uzrast maloletnika prvo pitanje?
Uzrast se određuje prema vremenu događaja. Dete koje tada nije navršilo 14 godina ne može biti krivično ni prekršajno odgovorno. To ne znači da događaj ostaje bez institucionalne reakcije: mogu se uključiti roditelji, škola, organ starateljstva i drugi sistemi zaštite, ali se prema detetu ne vodi kazneni postupak kao prema odgovornom učiniocu.
Mlađi maloletnik ima od 14 do 16 godina, a stariji od 16 do 18 godina. Mlađem maloletniku u krivičnom postupku mogu se izreći samo vaspitne mere. Starijem maloletniku takođe se prvenstveno izriču vaspitne mere, dok je maloletnički zatvor izuzetak pod posebnim zakonskim uslovima.
Uzrast je važan i za Zakon o oružju i municiji. On, na primer, razlikuje nabavljanje i držanje oružja kategorije D posle navršene 16. godine i posebno dopušta nošenje gasnog spreja maloletniku starijem od 16 godina. To ipak ne daje pravo da se sprej upotrebi u napadu ili van uslova nužne odbrane.
Šta zakon podrazumeva pod tučom i javnim mestom?
Za Zakon o javnom redu i miru, tuča je uzajamno vršenje nasilja između dva ili više lica zadavanjem udaraca rukom, drugim delovima tela ili predmetima. Ako jedno lice napada, a drugo samo odbija napad, nije dovoljno oba automatski označiti kao učesnike tuče.
Javno mesto je prostor dostupan neodređenom broju lica pod istim uslovima ili bez posebnih uslova. Ulica, park, stanica ili prostor ispred lokala tipični su primeri. Školsko dvorište ili unutrašnjost objekta zahtevaju proveru režima pristupa i konkretnih okolnosti.
Događaj u privatnom prostoru nije uvek izvan Zakona o javnom redu i miru. Zakon obuhvata i radnju koja je sa javnog mesta vidljiva ili čujna, odnosno čija je posledica tamo nastupila. Ta veza mora biti opisana i dokazana, ne samo pretpostavljena.
Kada je tuča maloletnika prekršaj protiv javnog reda i mira?
Prekršaj iz člana 9 Zakona o javnom redu i miru može postojati kada lice izazivanjem tuče ili učestvovanjem u njoj narušava javni red i mir. Bitni su javno mesto ili zakonom priznata veza sa javnim mestom, konkretna radnja maloletnika i posledica po javni red.
Povreda nije obavezan element tog prekršaja. Sukob bez povrede zato može biti prekršaj. Obrnuto, svaka povreda ne pretvara događaj automatski u krivično delo, jer se moraju proveriti mehanizam povrede, krivica, uloga svakog učesnika i odnos mogućih kvalifikacija.
U članu 9 oružje ili oruđe nije navedeno kao poseban kvalifikatorni element. Ipak, predmet korišćen u sukobu može uticati na procenu opasnosti i sankcije i istovremeno ukazati na zaseban prekršaj ili krivično delo.
Kada povreda vodi krivičnopravnoj oceni?
Povreda se pravno ne određuje samo prema svakodnevnom utisku. Medicinska dokumentacija opisuje nalaz, a kada je potrebno veštak ocenjuje vrstu, težinu i mogući mehanizam nastanka.
Laka telesna povreda
Osnovni oblik lake telesne povrede iz člana 122 stav 1 KZ obuhvata lako telesno povređivanje ili lako narušavanje zdravlja. Za taj oblik gonjenje se preduzima po privatnoj tužbi, ali kod maloletnog učinioca važe posebna pravila o ulozi javnog tužioca za maloletnike i predlogu oštećenog.
Ako je laka povreda naneta oružjem, opasnim oruđem ili drugim sredstvom podobnim da telo teško povredi ili zdravlje teško naruši, član 122 stav 2 predviđa teži oblik. Nije dovoljno samo pronaći predmet; mora se dokazati da je njime povreda naneta i da ima zakonom traženu podobnost.
Teška telesna povreda
Član 121 KZ obuhvata više oblika teške telesne povrede. Pravna kvalifikacija zavisi od medicinskih posledica i subjektivnog odnosa učinioca. Važeći tekst sadrži i strože oblike kada je delo učinjeno prema maloletnom licu, pri čemu se za raniji događaj uvek proverava zakon koji je važio u vreme izvršenja i eventualna primena blažeg kasnijeg zakona.
Medicinski nalaz ne rešava ko je naneo povredu. Kada više lica zadaje udarce, neophodno je povezati pojedinačnu radnju, sredstvo i posledicu.
Kada postoji učestvovanje u tuči kao krivično delo?
Krivično delo iz člana 123 KZ vezano je za tuču u kojoj je neko lišen života ili je drugom naneta teška telesna povreda. Kažnjivo je samo učestvovanje, ali se i dalje mora dokazati da je konkretno lice bilo aktivan učesnik tuče.
Prisustvo u grupi, posmatranje ili pokušaj razdvajanja nisu sami po sebi učestvovanje. Sa druge strane, zadavanje udaraca, sprečavanje povlačenja ili drugi aktivni doprinos mogu biti relevantni, zavisno od činjenica i svesti učesnika.
Kada se zna ko je neposredno naneo tešku povredu, odnos člana 123 prema delu protiv života i tela mora se posebno pravno oceniti. Nije pravilno svim učesnicima bez razlike pripisati istu posledicu.
Šta menja nož, palica, flaša, kamen, sekira ili drugi predmet?
Predmet može otvoriti tri odvojena pitanja: da li je protivpravno nošen, da li se lice njime mašilo pri tuči ili svađi i da li je predmet stvarno upotrebljen. Ta pitanja ne treba spajati.
Dokazana radnja, mogući pravni okvir i šta treba dokazati
Nošenje hladnog oružja na javnom mestu - Član 48 stav 1 tačka 4 u vezi sa članom 26 Zakona o oružju i municiji - Da predmet jeste hladno oružje u smislu tog zakona, da ga je lice nosilo i da je mesto javno.
Mašenje oružja ili podobnog sredstva pri tuči ili svađi - Član 124 KZ - Postojanje tuče ili svađe, konkretno mašenje i podobnost sredstva za teško povređivanje. Povreda nije nužna.
Nanošenje lake povrede podobnim sredstvom - Član 122 stav 2 KZ - Upotreba sredstva, laka povreda, uzročna veza i subjektivni odnos.
Nanošenje teške povrede - Član 121 KZ, a za druge učesnike moguće i član 123 - Teška posledica, mehanizam, izvršilac i uloga svakog učesnika.
Nasilje sa težom javnoredskom posledicom - Član 344 KZ - Radnja, propisana posledica po građane ili javni red i eventualni kvalifikatorni elementi.
Isti predmet može biti dokaz za više pitanja, ali to ne znači automatski da postoje sva navedena dela niti da se kazne sabiraju. Odnos kvalifikacija zavisi od tačnog činjeničnog opisa, zaštićenog dobra i pravila o sticaju.
Da li su „hladno oružje“ i „opasno oruđe“ isto?
Ne. Zakon o oružju i municiji hladnim oružjem smatra bokser, bodež, kamu, sablju, bajonet i druge predmete kojima je osnovna namena napad. Ta definicija služi režimu nabavljanja, držanja i nošenja oružja.
Krivični zakonik koristi širu, funkcionalnu formulaciju: oružje, opasno oruđe ili drugo sredstvo podobno da telo teško povredi ili zdravlje teško naruši. Predmet svakodnevne namene – staklena flaša, kamen, metalna šipka, drveni kolac ili deo nameštaja – može u konkretnom načinu upotrebe biti takvo sredstvo, iako nije hladno oružje po svojoj osnovnoj nameni.
Ni obrnut zaključak nije automatski. Ako je pronađen predmet koji bi mogao biti hladno oružje, i dalje se moraju dokazati pripadnost, nošenje na javnom mestu i konkretna radnja u sukobu. Naziv u policijskoj potvrdi ne zamenjuje pravnu i dokaznu ocenu.
Kada postoji ugrožavanje opasnim oruđem pri tuči ili svađi?
Za član 124 KZ nije potrebno da neko bude povređen. Delo može postojati kada se lice pri tuči ili svađi maši oružja, opasnog oruđa ili drugog sredstva podobnog za teško povređivanje. Važeći stav 2 posebno uređuje mašenje vatrenog oružja.
U predmetu Kzz 1272/2025 Vrhovni sud je prihvatio da su elementi člana 124 stav 1 opisani kada je okrivljeni tokom svađe držao sekiru u jednoj ruci, dok je drugom zamahivao prema oštećenoj u nameri da je udari. Odluka je važna jer pokazuje da nije uslov da se sekirom nanese povreda, ali se njen zaključak mora vezati za konkretno opisano preteće ponašanje.
Ako je predmet stvarno upotrebljen i nastane povreda, proveravaju se dela protiv života i tela i njihov odnos prema članu 124. Kzz 396/2016 pokazuje da pravni odnos člana 124 sa drugim delom može zavisiti od toga da li se optužbe zasnivaju na istom ili različitom činjeničnom opisu.
Šta praksa pokazuje o nožu, drvenom kocu i nužnoj odbrani?
Korišćenje opasnog predmeta ne isključuje nužnu odbranu, ali zahteva posebno pažljivu rekonstrukciju. U predmetu Kzz 976/2024 oštećeni je izvadio nož i njime zamahivao, dok se okrivljeni najpre izmicao, a zatim drvenim kocem udario u ruku i glavu. Iako su nastale teška i laka povreda, Vrhovni sud je zaključio da je okrivljeni odbijao istovremeni protivpravni napad i oslobodio ga optužbe za tešku telesnu povredu.
Ta odluka ne znači da je svaki odgovor palicom ili drugim predmetom dozvoljen. Proveravaju se vrsta napada, neposrednost opasnosti, broj napadača, mogućnost povlačenja, intenzitet odbrane i trenutak kada je napad prestao. Posebno je važno da li je lice nastavilo da udara pošto je opasnost otklonjena.
Kakav je značaj javnog mesta kod nošenja hladnog oružja?
Javno mesto je element prekršaja nošenja hladnog oružja iz člana 48 stav 1 tačka 4 Zakona o oružju i municiji. Nije dovoljno da je predmet pronađen; mora biti opisano i dokazano da ga je lice nosilo na javnom mestu protivno zakonu.
U predmetu Kzz 731/2024 Vrhovni sud je razmatrao prigovor ponovnog suđenja nakon ranijeg prekršajnog postupka. U tom ranijem postupku lice je bilo oslobođeno za nošenje lovačkog noža jer je opis smeštao radnju u privatnu porodičnu kuću i nije sadržao javno mesto. Krivična osuda za druge radnje pretnje ostala je odvojena. Praktična poruka je da se mesto, radnja nošenja i radnja pretnje moraju opisati zasebno.
Kada tuča prerasta u nasilničko ponašanje?
Nasilničko ponašanje iz člana 344 KZ ne postoji samo zato što je došlo do tuče, nasilja ili drskog ponašanja. Potrebno je da takva radnja značajnije ugrozi spokojstvo građana ili teže poremeti javni red i mir.
Vrhovni sud u odlukama Kzz 937/2025 i Kzz 938/2023 naglašava značaj te posledice i njene konkretne procene. Broj prisutnih može biti važan, ali nije jedini kriterijum. Posmatraju se trajanje, intenzitet, mesto, način izvršenja, ponašanje grupe, korišćeni predmeti i stvarni uticaj na građane i javni red.
Ako je delo izvršeno u grupi, nekome je naneta laka telesna povreda ili je došlo do teškog ponižavanja građana, proverava se kvalifikovani oblik. I tada se mora utvrditi osnovna javnoredska posledica i subjektivni odnos prema kvalifikatornoj okolnosti kada to zakon zahteva.
Da li odgovara onaj ko je samo bio prisutan ili razdvajao tuču?
Samo prisustvo nije dovoljno. Odgovornost se individualizuje: za svakog maloletnika treba utvrditi da li je udarao, držao oštećenog, blokirao izlaz, dodao predmet, podsticao napad, pokušao da razdvoji učesnike ili se samo nalazio u blizini.
Lice koje razdvaja učesnike može da ih hvata, gura ili obara, pa izdvojeni kadar može izgledati nasilno. Potrebno je pregledati pun vremenski tok, smer kretanja, kome su radnje usmerene, da li sprečava nove udarce i šta radi po prestanku sukoba.
Pronađen predmet u blizini grupe takođe nije dovoljan da se pripiše određenom maloletniku. Važni su položaj predmeta, otisci i biološki tragovi kada su upotrebljivi, snimak, iskazi, komunikacija i način na koji je predmet oduzet i sačuvan.
Šta ako se maloletnik branio?
Nema krivičnog dela niti prekršaja ako je radnja učinjena u nužnoj odbrani. Potrebni su istovremen protivpravan napad i odbrana neophodna da se taj napad odbije.
Prvi vidljivi udarac jeste važan, ali ne mora sam rešiti ko je napadač. Snimak možda ne obuhvata pretnju, potezanje noža ili pokušaj hvatanja neposredno izvan kadra. Sa druge strane, strah od mogućeg budućeg napada ne opravdava preventivni obračun.
Radnje po prestanku napada ocenjuju se odvojeno. Kada napadač pobegne, bude savladan ili prestane da ugrožava, kasniji udarci mogu izgubiti odbrambeni karakter. Zato su važni sekunde i redosled, a ne samo ukupan broj udaraca ili konačna težina povrede.
Kako se dokazuje ko je šta uradio i kojim predmetom?
Dokazivanje treba organizovati kao vremensku liniju: događaji pre susreta, početak napada, uključivanje svakog lica, potezanje ili upotreba predmeta, nastanak povrede, prestanak opasnosti i ponašanje posle sukoba.
Video i audio snimci
Snimak treba pribaviti u izvornom obliku i u punom trajanju. Proveravaju se kontinuitet, datum i vreme sistema, ugao, mrtvi uglovi, zvuk, kvalitet identifikacije i eventualno naknadno sečenje. Kratak snimak sa društvene mreže može izostaviti upravo trenutak potezanja predmeta ili prestanka napada.
Medicinska dokumentacija i veštačenje
Medicinski nalaz može potvrditi položaj i vrstu povrede. Veštačenje može analizirati težinu i mogući mehanizam – na primer, da li povreda odgovara udarcu tupim predmetom, oštricom ili padu. Ni jedan od tih dokaza sam ne određuje izvršioca niti pravni karakter napada i odbrane.
Predmet, tragovi i policijska dokumentacija
Važno je gde je predmet pronađen, ko ga je predao ili od koga je oduzet, kako je zapakovan i čuvan, da li postoje tragovi i da li je identičan predmetu sa snimka. Potvrda o privremeno oduzetim predmetima, zapisnici, fotografije lica mesta i lanac postupanja mogu biti presudni za pouzdanost.
Poruke i društvene mreže
Poruke mogu pokazati dogovoreni sukob, pretnju, nabavljanje predmeta ili pozivanje drugih lica. Moraju biti zakonito pribavljene, povezane sa autorom i čitane u celoj niti. Fotografija noža ili poruka „ponesi palicu“ ima dokazni značaj, ali ne zamenjuje dokaz šta se dogodilo na licu mesta.
Iskazi učesnika i svedoka
Iskazi se porede prema odlučnim tačkama: ko je pristupio, ko je prvi započeo protivpravan napad, ko je video predmet, kada je upotrebljen i kada je sukob prestao. Svedok koji je video samo kraj ne može pouzdano opisati početak.
Može li se isti događaj voditi i kao prekršaj i kao krivično delo?
Organi moraju proveriti da li dva postupka obuhvataju iste ili bitno iste činjenice. Različiti nazivi – na primer tuča po Zakonu o javnom redu i miru, nošenje hladnog oružja i telesna povreda – ne daju sami odgovor.
U predmetu Milenković protiv Srbije prekršajni i krivični postupak odnosili su se na suštinski isti fizički sukob, zbog čega je utvrđena povreda zabrane dvostrukog suđenja. Nasuprot tome, Kzz 731/2024 pokazuje da nema nužno istog predmeta kada prekršajni i krivični akti opisuju različite radnje – nošenje predmeta na određenom mestu i odvojene pretnje.
Zato treba što ranije pribaviti zahtev za pokretanje prekršajnog postupka, prekršajnu presudu ili rešenje, krivičnu prijavu i tužilačke ili sudske akte i uporediti lice, vreme, mesto, radnje, predmet i posledice.
Koja posebna pravila važe kada je učesnik maloletan?
Poseban maloletnički režim utiče na organe, odbranu, privatnost i moguće reakcije, ali ne zamenjuje dokazivanje samog događaja. U krivičnom postupku maloletnik mora imati branioca od prvog saslušanja i tokom celog postupka, a postupaju javni tužilac i sudija za maloletnike. Organ starateljstva daje podatke i mišljenje o ličnosti i prilikama maloletnika.
U prekršajnom postupku takođe postoje posebna pravila o pozivanju, učešću roditelja ili staratelja, organu starateljstva, javnosti i shodnoj primeni posebnog maloletničkog zakona. U Kzz Pr 10/2024 Vrhovni sud je ukinuo presudu u predmetu protiv maloletnika zbog nošenja oružja jer nisu poštovane upravo te procesne garancije.
Detaljan tok postupka, uloge roditelja i branioca i vrste mera treba povezati sa posebnim vodičima o maloletniku u krivičnom i prekršajnom postupku, umesto da se ovde ponavljaju u celini.
Koji ishodi dolaze u obzir?
Ishod zavisi od uzrasta, dokaza, pravne kvalifikacije, težine posledica, ranijeg života, zrelosti, porodičnih i školskih prilika i ponašanja posle događaja. U krivičnom maloletničkom režimu mogu se razmatrati nepokretanje ili obustava postupka zbog celishodnosti, vaspitni nalozi, vaspitne mere, a kod starijeg maloletnika samo izuzetno maloletnički zatvor pod zakonskim uslovima.
U prekršajnom postupku prema maloletniku postoje posebne vaspitne mere i, za starijeg maloletnika pod zakonskim uslovima, kazne. Oslobađajuća odluka, obustava ili odbacivanje nisu isto i zavise od različitih procesnih razloga.
Podaci o ličnosti ne mogu popuniti nedostatak dokaza da je maloletnik izvršio konkretnu radnju. Najpre se dokazuju događaj, uloga, predmet i posledica; tek potom se ocenjuje odgovarajuća maloletnička reakcija.
Da li roditelj automatski odgovara za tuču ili oružje deteta?
Ne. Roditelj ne odgovara automatski samo zato što je njegovo dete učestvovalo u tuči ili kod sebe imalo predmet. Potreban je poseban pravni osnov i moraju biti ispunjeni njegovi uslovi.
Zakon o prekršajima poznaje eventualnu odgovornost roditelja ili staratelja kada je učinjeni prekršaj posledica propuštanja dužnog nadzora, ako je lice bilo u mogućnosti da nadzor vrši i ako poseban propis to predviđa. Zakon o oružju i municiji za pojedine situacije takođe vezuje odgovornost roditelja ili staratelja za propuštanje dužnog nadzora i realnu mogućnost nadzora.
Od toga je odvojena eventualna građanskopravna odgovornost za štetu, koja zavisi od uzrasta deteta, osnova odgovornosti, nadzora, uzročne veze i drugih okolnosti.
Šta treba proveriti odmah posle događaja?
Za pouzdanu pravnu i dokaznu kontrolu korisno je odmah utvrditi:
tačan uzrast svakog učesnika na dan događaja;
gde je sukob počeo, gde se nastavio i ko ga je mogao videti ili čuti;
ko je preduzeo svaku pojedinačnu radnju i kojim redom;
da li je neko samo nosio, potegao, mahao ili stvarno upotrebio predmet;
gde je predmet pronađen i kako je oduzet i sačuvan;
kada je napad počeo i kada je prestao;
koje su povrede konstatovane i koji mehanizam im odgovara;
postoje li originalni snimci, cela komunikacija i neposredni svedoci;
da li je već pokrenut prekršajni ili krivični postupak za isti događaj;
da li su od prvog postupanja poštovane posebne garancije maloletnika.
Ne treba montirati snimke, brisati poruke, prepravljati uređaje niti kontaktirati učesnike radi usklađivanja iskaza. Čuvanje izvornog dokaza često je važnije od naknadnog objašnjenja.
Zaključak
Kod tuče maloletnika granica između prekršaja i krivičnog dela ne zavisi od jedne reči, jedne povrede ili samog pronalaska predmeta. Potrebno je povezati uzrast, javno mesto, posledicu po javni red, ulogu svakog učesnika, vrstu povrede, napad i odbranu, kao i zakonitost i pouzdanost dokaza.
Posebno treba razdvojiti nošenje hladnog oružja, mašenje oružjem ili podobnim sredstvom pri tuči ili svađi i stvarnu upotrebu predmeta kojom je naneta povreda. Svaka od tih radnji ima drugačija obeležja. Konačna pravna ocena zato zavisi od preciznog činjeničnog opisa, sadržine procesnih akata, faze postupka i posebnih pravila koja štite maloletnika.
*Ovaj tekst je napisan uz pomoć veštačke inteligencije.