Na ovoj stranici nalaze se odgovori na često postavljana pitanja iz raznih oblasti prava.
Informacije su informativnog karaktera i imaju za cilj lakše razumevanje postupaka i prava stranaka.
-
Advokat i javni beležnik (notar) imaju različite uloge u pravnom sistemu. Advokat pruža pravnu pomoć, zastupa stranke i može sastavljati različite vrste ugovora i pravnih akata, dok javni beležnik vrši overe i druge poslove propisane zakonom.
U praksi, advokat može pružiti pravnu pomoć prilikom pripreme i analize ugovora, provere dokumentacije i zaštite interesa stranaka pre overe isprava kod javnog beležnika.
-
Advokat može pružiti pravnu pomoć u vezi sa pripremom dokumentacije i zastupanjem u ostavinskom postupku, uključujući pitanja naslednih izjava, prava naslednika i imovine koja ulazi u zaostavštinu.
Način vođenja postupka i potrebna dokumentacija zavise od konkretnih okolnosti svakog slučaja i vrste imovine koja je predmet nasleđivanja.
-
Ostavinski postupak se pokreće nakon smrti ostavioca, radi utvrđivanja ko su naslednici, koja imovina ulazi u zaostavštinu i kome ta imovina pripada.
U praksi se postupak najčešće pokreće po službenoj dužnosti, nakon što matičar dostavi smrtovnicu nadležnom sudu. Sud zatim može poveriti vođenje ostavinskog postupka javnom beležniku, u skladu sa zakonom.
U toku postupka značaj mogu imati podaci o naslednicima, imovini ostavioca, eventualnom testamentu, poklonima, dugovima i drugim okolnostima koje utiču na nasleđivanje.
-
Ako između naslednika postoji spor o pravu na nasleđe, obimu naslednog dela, punovažnosti testamenta ili tome da li neka imovina ulazi u zaostavštinu, ostavinski postupak se u određenim situacijama može prekinuti, a učesnici se mogu uputiti da svoja prava ostvare u parničnom postupku.
Sporovi između naslednika mogu se odnositi i na nužni deo, ranije poklone, bračnu tekovinu, dugove ostavioca ili raspolaganja imovinom za života.
Način zaštite prava naslednika zavisi od prirode spora, dostupnih dokaza i procesne faze u kojoj se postupak nalazi.
-
Izvršni postupak je postupak prinudnog ostvarivanja potraživanja na osnovu izvršne ili verodostojne isprave, u skladu sa Zakonom o izvršenju i obezbeđenju.
Izvršenje se može odnositi na naplatu novčanog potraživanja, predaju stvari, iseljenje, činjenje, nečinjenje ili trpljenje, kao i na druga potraživanja predviđena zakonom.
U izvršnom postupku značajno je razlikovati izvršnog poverioca, koji traži izvršenje, i izvršnog dužnika, protiv koga se izvršenje sprovodi.
-
Ako primite rešenje o izvršenju, važno je da pažljivo proverite osnov izvršenja, iznos potraživanja, rokove, pouku o pravnom leku i organ pred kojim se postupak vodi.
U zavisnosti od vrste isprave i okolnosti konkretnog slučaja, izvršni dužnik može imati pravo na pravni lek ili drugo procesno sredstvo propisano zakonom.
Rokovi u izvršnom postupku su često kratki, pa je važno blagovremeno reagovati i proveriti da li postoje razlozi za osporavanje izvršenja, odlaganje, obustavu ili drugi vid zaštite prava.
-
Ako trgovac odbije reklamaciju, potrošač može proveriti da li je odluka obrazložena, da li su poštovani rokovi i da li je odgovor dat u skladu sa zakonom. U zavisnosti od okolnosti konkretnog slučaja, moguće je koristiti vansudske mehanizme zaštite potrošača ili pokrenuti sudski postupak radi zaštite prava.
Kod potrošačkih sporova značaj mogu imati račun, ugovor, garancija, komunikacija sa trgovcem, zapisnik o reklamaciji, fotografije, veštačenje i drugi dokazi koji se odnose na nedostatak robe ili usluge.
-
Izvršenje između pravnih lica najčešće se pokreće radi naplate novčanog potraživanja na osnovu izvršne ili verodostojne isprave. To mogu biti, na primer, pravnosnažna sudska odluka, poravnanje, faktura, menica ili druga isprava koja, pod zakonom propisanim uslovima, može biti osnov za izvršenje.
U postupku je važno razlikovati izvršnog poverioca, koji traži naplatu, i izvršnog dužnika, protiv koga se izvršenje sprovodi. Pravni položaj stranaka zavisi od vrste isprave, sadržine potraživanja, rokova i eventualnih pravnih sredstava koja se mogu koristiti u konkretnom slučaju.
-
Uknjižba nepokretnosti predstavlja upis prava svojine ili drugog prava na nepokretnosti u katastar nepokretnosti. U praksi se najčešće odnosi na upis prava svojine na stanu, kući, zemljištu, poslovnom prostoru ili drugoj nepokretnosti.
Za uknjižbu su značajni pravni osnov sticanja, isprave podobne za upis, identitet nepokretnosti, podaci iz katastra, eventualni tereti, zabeležbe i druga ograničenja. Pre podnošenja zahteva korisno je proveriti da li dokumentacija ispunjava uslove za upis.
-
Sporazumni razvod podrazumeva da supružnici postignu dogovor o razvodu i pitanjima koja su zakonom bitna za prestanak braka. Kada postoje zajednička deca, posebno su važna pitanja vršenja roditeljskog prava, izdržavanja deteta i održavanja ličnih odnosa deteta sa roditeljem sa kojim ne živi.
Razvod po tužbi vodi se kada sporazum supružnika ne postoji. U tom slučaju sud odlučuje o razvodu i drugim pitanjima koja su od značaja za konkretan porodičnopravni odnos, u skladu sa zakonom i interesom deteta kada su deca obuhvaćena postupkom.
-
Alimentacija, odnosno izdržavanje deteta, određuje se prema potrebama deteta i mogućnostima roditelja koji je dužan da doprinosi izdržavanju. Sud ceni okolnosti konkretnog slučaja, uključujući uzrast deteta, potrebe deteta, prihode roditelja, radnu sposobnost, imovinsko stanje i druge relevantne okolnosti.
Izdržavanje deteta može biti uređeno sporazumom roditelja, ako je takav sporazum u skladu sa interesom deteta, ili odlukom suda. Ako se alimentacija ne plaća, mogu se razmatrati pravni mehanizmi za njenu naplatu, u zavisnosti od sadržine odluke i okolnosti predmeta.